Glavom kroz zid

Glavom o zid bije : Saša D. Lović

Duo Trojica na terapiji

Terapija.net – [džepni] e-zine o zvuku & slici, jedan od najjačih R’n’R kritičkih sajtova u regionu, osvrnuo se na rad i novi album borskog benda Duo Trojica i evo šta su rekli:

Prvo se smiješ, a onda skoro plačeš. Strahovito iskren, emotivan, humorističan i otkačen rad dvojca iz Bora. Da, onog Bora koji je iznjedrio Goribor. Preporuka: akustični album 2011. godine!
Ha-ha-ha!!! Ne sjećam se kada sam se zadnji puta ovako iskreno nasmijao i zabavio bez ikakvog silovanja satire ili traženja neke komedije na TV-u. Ovdje je riječ o kompletnom akustičnom albumu u maniru svojevrsnog šan(k)sonjerskog kabareta, polupijanog i otkačenog performansa koji je nafilan osebujnom satirom iz pravog undergrounda radničke klase koja još uvijek ima smisla za romantiku, zajebanciju i sirotinjski hedonizam, koliko god da mogu u njemu uživati.
Od samog imena, preko omota na kome se nalaze glavni autori ovog projekta ogoljeni do pojasa uvijeni u rudarsku zastavu sa obaveznim gumenim čizmama na nogama uslikani na rudarskom kopu, do samog sadržaja albuma koji iznosi gotovo sat vremena, uočava se da je ovima itekako stalo do originalnog, posebnog, pa skoro i jedinstvenog umjetničkog izraza. Bend ili projekt, kako god, čine Miroslav Mitrašinović i Saša Lovrić – Lovke (znan po onom odličnom electro-experimental albumu “Sigma!” iz 2008. potpisan kao Ubikvitetna Eritrofobija), a ovdje su nanizali 15 uglavnom akustičnih kompozicija, ritmički vrlo mirnih i neopterećenih sa nekakvim pretencioznim stilskim varijacijama u kojima koriste akustičnu gitaru, bas, malo syntha, piana, harmonike i klavijatura, te tu i tamo ritam-mašinu. Sviraju odlično, ležerno i poprilično ambijentalno kao da se nalaze u nekom zadimljenom lokalu u kome face poput Tom Waitsa i Goribora (Pitija i St-a) samo čekaju da se s vremena na vrijeme priključe ovom dvojcu i uskoče u ponekoj kompoziciji na vokalima ili glazbenoj pratnji. Stilski bi ih se dalo svrstati u šarolik pasaž kantautora i bendova kakve je r’n’r povijest oduvijek imala još od vremena Dylana sve do recimo slovenskog Andrej Šifrera, crnogorskog Miladina Šobića ili hrvatskih vedeta poput Arsena Dedića i Ibrice Jusića, pa do recimo ekipe iz Čoporovog Brlog Recordsa ili najnovijeg otkrića koje se odaziva na ime Čudnoređe.

Duo Trojica

Mada nije hit, a niti možda nikada to neće postati, uvodna pjesma “Bora Ćuk” praktički otkriva sve tajne ovog lucidnog dvojca. U njemu gostuje još nekoliko vokala (kao gosti na albumu se spominju Nenad Pantić, Jelena Jelić i Ljiljana Martinović), a skladba govori o Bori, mineru iz rudnika koji je nesretnim slučajem skončao život jer ga je udario trap, kamion koji prevozi rudaču. Kroz nevjerojatno satiričnu izvedbu s vrlo dugačkom pričom i sloganom ‘mineri samo jednom greše’ (ha-ha-ha), otkriva se da bend dolazi iz Bora (‘nadiso se Bora borskog dima’), te da će cijeli tijek albuma biti u stilu ‘proleteri svih zemalja ujedinite se’ i ‘a kad pukne mina, sve miriše na borovu šumu’. U svemu ovome ima strahovito mnogo starogradskog šliha koji podsjeća na recimo Zvonka Bogdana, ali na sasvim alternativan rock način što se osobito uočava kod načina pjevanja i intonacije izvedbe. Jedina plesna pjesma je “Gotova stvar” koja ima klasičan pop-rock stil recimo u fahu U škripcu cirka 1982. (album “Godine ljubavi”), te kada se možda pomisli da će album krenuti u tom toku, ostatak materijala se pretvara u fantastičnu šljakersku satiru punu komičnih tekstova i akustičnih glazbenih intervencija. Tako primjerice “Kasirka” govori ‘ja sam rođen kao stoka sa nebom ispod pazuha, sa Kosovom u grudima/ u kamenu spava ljubav, a u tebi kamen je/ nemoj bisere pred svinje… kupila bi me od kusura, što kasirka tebi jednom dala’, a “A možda” opet govori o ispraznosti radničkog života koji nije ostavio svoje snove ‘u zelenoj travi’. Mnogo elegičnog ugođaja obdareno je sa soc-realističnim ambijentima koji podsjete na socijalizam, nekadašnji SSSR, tugaljive zvukove koji su bili zaštitni znak komunizma i gorde radničke klase, te mic po mic uvlači se sve dublje i dublje pod kožu. Neke od pjesama asociraju po nekim melodičnim intervalima na neke značajne rock kompozicije, ali da me biješ, ja se ne mogu sjetiti koje su to jer tekst vodi glavnu riječ kao da se nalazite u atmosferi neke seoske birtije u kojoj ste jedini gosti sa svojom otužnom ekipom kolega šljakera s posla i pri tome prilično pijani srokate cijelu plaću za koju ste mučenički radili mjesec dana (primjerice pjesme “Olegova pesma”, “Pezejac”). Raspredaju se kafanske priče o razbijenom starom PZ automobilu, spavanju u kuhinji na nenamještenom krevetu, te o tome kako vas je ostavila žena, a ujutro morate opet na posao. Lijepe stare svakodnevne tužaljke Duo Trojica su doveli do statusa odličnih komedija koje su naoko humoreske, ali iza sebe imaju debelu pozadinu ozbiljnog i veoma tegobnog života. Na sredini albuma, dolazi veselica “Op, mala, op” koja će možda podsjetiti na neku mješavinu Balaševića i Poguesa, ali niti izbliza nije komična kako bi se činilo. Bend ju je samo fino adaptirao da zvuči veselo, a onda dolazi “Pesma za kola” u kojoj se osjeti ritmički segment nalik na čuveni hit “Do it again” Steely Dan, pa onda se nakratko ubaci u house tempo, no lirski karakter je socijalan, emotivan i veoma težak. Ostatak materijala čine veoma dobre i poetične pjesme od kojih valja izdvojiti “Zapliću mi prsti”, “Mama” i bluesersku “Altruistička” sa stihovima ‘došao sam da te koljem/ …tebe klati dok rakija mozak mlati/ carpe diem dok rakiju pijem, šta to znači dok te bijem’ (ha-ha-ha).
Uglavnom, da ne razglabam sada o svakoj pjesmi ponaosob, ovdje se nalazi odlična dokumetacija teškog šljakerskog života ljudi koji su mogli biti intelektualci, pisci i umjetnici, a primorani su da preživljavaju od mukotrpnog rada u rudarskom oknu koje im je jedini ‘prozor u svijet’. Pri tome se odlično zajebavaju i boli ih kita šta će tko o tome misliti jer su kruh zaradili svojim poštenim rukama.
Odlično u svim pogledima.
ocjena albuma [1-10]: 9
horvi // 26/08/2011’’

http://www.terapija.net

29/08/2011 Posted by | zbilja | Oddaj komentar

Kenjaža od 100 kila

( autori:Goran Pantelić, Ana Rados, Goran Ljubić, Bojana Pantelić, Gasic Predrag, Mayche Noise Green, Nebojsa Milutinovic-Suhi, Ivan Todorovic, Milan Prta Zivkovic, Oliver Veljković, Marina Ilić, Sasa Trifunovic, Punkosaurs Djuric, Jelica Gligorijević, Biber Jr Biberovic, Nikola Sarafinov, Marko Culibrk, Aleksandra Galonja )

Sedim ja tako, sto bi rekli, a bolje da radim u gradsku chistocu, shtono kazu. Pade neki grad. Ali ne Vjazma, ali koga briga… Uzmem ja tri pvelika, što ono zidaru vazdan prichaju, debeli lad shiri svoj vaskoliki stud, sednem i otvorim njene noge ispred starog panja. Iznenada projektil tezhak 54 tone, pade pored stare oronule stale, tik uz orah prepun zelenih plodova, baba se usrala a deda obesio u cvetu svoje procvetale difembahije divlje. Bilo je leto, žuborio je potok, ambrozija u cvatu, apoteke rade 24h pa sam opushten. Ma nije sve to bilo oktobra, eventualno novembra ili decembra proslog milenijuma, mislim da je jutro, ono suvo. Ali gde ću,naravno u Jasikovo, po domacicu i pregacu da opasem. Mad, svekrva mi cisti ustajalu cev, ja zino, zadihan, da popijem vode, da zamezim luk, kad rep mi se podavije oko moje dlakave noge. Jao, jadna ja! Sta se desava? Svanulo je jutros. Iako nije bilo planirano. Nasumice bacih sadrzinu svog stomaka na radoznalu staricu, paprika, jaja, rezanca i par ubudjalih proslogodisnjih posebnih salametina. Smrad odbacenih carapa štipao je nozdrve nagrizle od raznih osusenih slina i kvarca iz osiguraca. Opet štekam pare za novi wc,stari mi exlodiroooo pre neki dan. I tako razmisljam koga sad da metnem na hoklicu.Turicu ih sve podalje od vatrice, koju sam zalozio na proplanku. Ima dana za megdana,ali nema grejanja, Rankic prodao sporet. Ima jedno drvce al ga komsha usere svako vece, mirise na cimet iz Miljinog ducana. Mada je sve popijeno iz bureta, ostalo malo u smrdljivoj kanti od švercovane bugarske nafte, poljskih original kaseta, poljskih original klozeta, poljskih misheva otprilike, poljska, moja domovina. Pitao sam se dal da drugarici odnesem flashu vina? Ili mozda ne? Ipak, uzimam sataru i nosim cepani karfiol, moj specijalitet. Nisam bas odusevljen seo za sto, poceo da jedem, kad poce da prdi moja devojka. Prokuvao mi stomak pa se upuvah, pomalo i usrah, ali nije bitno. Mala boca otrova, koju sam pozajmio od jednog popa, nasla se tu, tik uz konja koji se upravo razularen nasao omagati! Medjutim, prema tome zdrebica je jalova,pa postavih sebi zadatak da razmnozim amebe, mesnate i konzervirane. Namah mi se ucini da je to moguce. Uplasih se kad odjednom ugledah ogromno ruzicasto na tufnice govno neverovatnih performansi, koje mi rece “di si ribo”.Na trenutak ostadoh bez daha od silnoga smrada koji se sirio ulicama mog sumornog grada. Skupih hrabrost i pomalo uplaseno rekoh:Ko te ljubi, dok sam ja na strazi Lovu! Bila je to neverovatna noc vestica, noć kada ustanovih da sam zapravo samo jedan obican neprilagodjeni gay. Ipak lizem tudje grozdje i mazem anus da manje boli. Al’ ne lezi vraze! Tu mi se pojavi onaj happy and gay sedulacija sa maloletnim nahocetom, radi toga bludnika postadoh lucidan pasulj sa rebrima. Ludak kupi kvaku, svajs aparat i antibakterijski gel za nevinost. Polako je cesao svoju pozadinu, a zvonilo. Mislila sam bizarno i ne toliko inspirativno,,nestalo mi drva da potpalim vatru ali mindza me svrbi, a usta mi totalno suva. Ipak dohvatim motku i zasiljim brk, pa udri burazeru po dupetu debele, a tanke po tabanima prstima glavi ushima i mozgu. Al’ ne lezi crni vrazhe brkati, nemoj mi tu drzati predavanja jer cu te balvanom po glavi rogatoj dok ne zazuji zujalica koja zvizdi kao glava moja u mamurno jutro ledeno jebeno medeno, ali ipak skaredno, doviđenja.

19/05/2011 Posted by | zbilja | Oddaj komentar

drоnjаvi sabоrаc

оh drоnjаvi sаbоrčе
оd vоlаtilа sаzdаni
nе zаbоrаvi
tа ti dišеš
nеpriјаtеlju zаvrаt
tа ti žеliš tа ti sаnjаš
tа ti sе drоnjаvi sаbоrčе
оd vоlаtilа sаzdаni
оznојеn nеushićеn
trаpаv оbеsmišljеn
rаnjеn оzlојеđеn
smејеš smејеš sе
оh drоnjаvi sаbоrčе
mој
nа lеđimа mе nоsiš
i u mоzgu
оdustајеš оdustаni
mој divni
bеsnim vukоvimа
pоdаri kеz

12/05/2011 Posted by | zbilja | Oddaj komentar

Sindikat obrazovanja ASI zapocinje „Kampanju za besplatno obrazovanje“

  

Sindikat obrazovanja ASI zapocinje „Kampanju za besplatno obrazovanje“. Cilj kampanje je pokretanje borbe za besplatno obrazovanje, odnosno svima dostupno i u potpunosti javno finansirano visoko obrazovanje. Kampanja ce takode promovisati direktno-demokratsko studentsko organizovanje na principu studentskih zborova.

Visoko obrazovanje nije dostupno svim socijalnim slojevima, vec se stvara elitisticki sistem u kome ce samo povlašceni imati pristup obrazovanju. Znanje je postalo roba i njegova cena se odreduje isto kao i cena bilo koje druge robe na tržištu – odnosom ponude i potražnje. „Atraktivni“ fakulteti su višestruko skuplji od onih „manje atraktivnih“. Sudenti ne samo da kupuju znanje na tržištu nego se i obrazuju za potrebe tržišta, što je i cilj trenutne reforme. Obrazovanje je postalo unosan biznis, a studenti ne placaju samo troškove nastave vec debelo pune necije džepove. Fakulteti više nisu naucno-nastavne ustanove, nego firme za bogacenje pojedinaca. Profesori više nisu naucno-nastavni radnici, vec su postali dileri diploma. Smatramo da je znanje koje danas posedujemo nastalo kao proizvod rada i iskustva mnogih generacija i da treba da bude korišceno za napredak citavog društva, a ne za bogacenje odredenih interesnih grupa. Stoga je osnovni cilj Sindikata obrazovanja ASI besplatno i svima dostupno obrazovanje – obrazovanje koje ce u potpunosti biti javno finansirano.

Vecina studentskih protesta u proteklih nekoliko godina na kojima su kao zahtevi isticani smanjenje školarina, povecanje budžetskih kvota, manji broj bodova za upis na budžet i sl, bili su neuspešni. Kao po pravilu, u odlucujucem trenutku studentski predstavnici – razni karijeristi i mladi politicari iz studentskog parlamenta koji su predvodili proteste – izdavali su interese studenata i gušili proteste. Ovo ce se iznova dešavati sve dok se ne organizujemo samostalno – bez studentskog parlamenta i bez onih koji manipulišu našim protestima i guše svaki glas neslaganja. Protestom treba da rukovode studentski zborovi koji ce biti javni i na kojima ce svaki student imati pravo da glasa i iznese svoje mišljenje. Samo tako možemo spreciti manipulacije i sabotiranje protesta.

Pozivamo sve zainteresovane studente i studentkinje da nas kontaktiraju i aktivno se ukljuce u sprovodenje Kampanje za besplatno obrazovanje.

Sindikat obrazovanja ASI

http://obrazovanje.inicijativa.org/
obrazovanje-bg@inicijativa.org

26/04/2011 Posted by | zbilja | Oddaj komentar

markantni primeri nalik tebi

za aleksandru veličković

promineš kraj njih i ne znaš

stojiš u redu za uspomenu

zuriš u onoga sa osmejkom

ne poznaješ moj zadah

razaznaješ samo grmljavinu

iz tvojih vena

iz tvog stomaka

iz tvojih koraka

a ja čujem kako odlaziš

pitam se dal si sama odlučila tako

ili su odlučili konji

koji laju na broj 11


01/03/2011 Posted by | zbilja | Oddaj komentar

Follow

Get every new post delivered to your Inbox.