Glavom kroz zid

Glavom o zid bije : Saša D. Lović

Kenjaža od 100 kila

( autori:Goran Pantelić, Ana Rados, Goran Ljubić, Bojana Pantelić, Gasic Predrag, Mayche Noise Green, Nebojsa Milutinovic-Suhi, Ivan Todorovic, Milan Prta Zivkovic, Oliver Veljković, Marina Ilić, Sasa Trifunovic, Punkosaurs Djuric, Jelica Gligorijević, Biber Jr Biberovic, Nikola Sarafinov, Marko Culibrk, Aleksandra Galonja )

Sedim ja tako, sto bi rekli, a bolje da radim u gradsku chistocu, shtono kazu. Pade neki grad. Ali ne Vjazma, ali koga briga… Uzmem ja tri pvelika, što ono zidaru vazdan prichaju, debeli lad shiri svoj vaskoliki stud, sednem i otvorim njene noge ispred starog panja. Iznenada projektil tezhak 54 tone, pade pored stare oronule stale, tik uz orah prepun zelenih plodova, baba se usrala a deda obesio u cvetu svoje procvetale difembahije divlje. Bilo je leto, žuborio je potok, ambrozija u cvatu, apoteke rade 24h pa sam opushten. Ma nije sve to bilo oktobra, eventualno novembra ili decembra proslog milenijuma, mislim da je jutro, ono suvo. Ali gde ću,naravno u Jasikovo, po domacicu i pregacu da opasem. Mad, svekrva mi cisti ustajalu cev, ja zino, zadihan, da popijem vode, da zamezim luk, kad rep mi se podavije oko moje dlakave noge. Jao, jadna ja! Sta se desava? Svanulo je jutros. Iako nije bilo planirano. Nasumice bacih sadrzinu svog stomaka na radoznalu staricu, paprika, jaja, rezanca i par ubudjalih proslogodisnjih posebnih salametina. Smrad odbacenih carapa štipao je nozdrve nagrizle od raznih osusenih slina i kvarca iz osiguraca. Opet štekam pare za novi wc,stari mi exlodiroooo pre neki dan. I tako razmisljam koga sad da metnem na hoklicu.Turicu ih sve podalje od vatrice, koju sam zalozio na proplanku. Ima dana za megdana,ali nema grejanja, Rankic prodao sporet. Ima jedno drvce al ga komsha usere svako vece, mirise na cimet iz Miljinog ducana. Mada je sve popijeno iz bureta, ostalo malo u smrdljivoj kanti od švercovane bugarske nafte, poljskih original kaseta, poljskih original klozeta, poljskih misheva otprilike, poljska, moja domovina. Pitao sam se dal da drugarici odnesem flashu vina? Ili mozda ne? Ipak, uzimam sataru i nosim cepani karfiol, moj specijalitet. Nisam bas odusevljen seo za sto, poceo da jedem, kad poce da prdi moja devojka. Prokuvao mi stomak pa se upuvah, pomalo i usrah, ali nije bitno. Mala boca otrova, koju sam pozajmio od jednog popa, nasla se tu, tik uz konja koji se upravo razularen nasao omagati! Medjutim, prema tome zdrebica je jalova,pa postavih sebi zadatak da razmnozim amebe, mesnate i konzervirane. Namah mi se ucini da je to moguce. Uplasih se kad odjednom ugledah ogromno ruzicasto na tufnice govno neverovatnih performansi, koje mi rece “di si ribo”.Na trenutak ostadoh bez daha od silnoga smrada koji se sirio ulicama mog sumornog grada. Skupih hrabrost i pomalo uplaseno rekoh:Ko te ljubi, dok sam ja na strazi Lovu! Bila je to neverovatna noc vestica, noć kada ustanovih da sam zapravo samo jedan obican neprilagodjeni gay. Ipak lizem tudje grozdje i mazem anus da manje boli. Al’ ne lezi vraze! Tu mi se pojavi onaj happy and gay sedulacija sa maloletnim nahocetom, radi toga bludnika postadoh lucidan pasulj sa rebrima. Ludak kupi kvaku, svajs aparat i antibakterijski gel za nevinost. Polako je cesao svoju pozadinu, a zvonilo. Mislila sam bizarno i ne toliko inspirativno,,nestalo mi drva da potpalim vatru ali mindza me svrbi, a usta mi totalno suva. Ipak dohvatim motku i zasiljim brk, pa udri burazeru po dupetu debele, a tanke po tabanima prstima glavi ushima i mozgu. Al’ ne lezi crni vrazhe brkati, nemoj mi tu drzati predavanja jer cu te balvanom po glavi rogatoj dok ne zazuji zujalica koja zvizdi kao glava moja u mamurno jutro ledeno jebeno medeno, ali ipak skaredno, doviđenja.

19/05/2011 Posted by | zbilja | Oddaj komentar

   

Follow

Get every new post delivered to your Inbox.